Välj språk här Välj språk här

Kroatiska

Pola arka papira

Zadnje stvari za selidbu su otišle; stanar, mladi gospodin sa crnom vrpcom za žalost na šeširu, još je jednom prošetao stanom da bi vidio nije li što zaboravio. – Ne, ništa nije zaboravio, apsolutno ništa. I tako je izašao u predsoblje, čvrsto odlučen da neće više misliti na to što je doživio u ovom stanu. Ali vidi; u predsoblju, pored telefona, bio je pričvršćen pola arak papira, i  potpuno je bio ispisan sa više stilova, neki uredno s tintom, drugi načrčkani olovkom ili crvenom kemijskom. Tamo je bila napisana cijela ova lijepa priča, koja se dogodila u kratkom razdoblju od dvije godine. Sve što je htio zaboraviti tamo je stajalo. Jedan komad ljudskog života na pola arka papira.

 Skinuo je arak, bio je to sunčano žuti papir za skice koji sjaji. Stavio je papir na policu kaljeve peći u sali, i naslonjen na istu počeo je čitati. Prvo je njeno ime bilo napisano: Alice, najljepše ime koje je tada znao jer je bilo ime njegove zaručnice. I broj – 151,1. Izgledalo je kao broj psalma u crkvi. Poslije toga bilo je napisano: Banka. To mu je bio posao, sveti posao koji je davao kruh, kuću i suprugu: temelj egzistencije. Ali bilo je pekriženo! Jer banka je propala, ali se on spasio prešavši u drugu banku, međutim, nakon kraćeg vremena velike zabrinutosti.

 I onda je došlo: Cvjećarnica i unajmljeni Kočijaš. To su bile zaruke, kada je imao pune džepove novaca.

 Poslije toga: Trgovac pokućstva, Tapetar. Osniva dom. Ured za selidbu: oni se usele.

 Blagajna opere: 50.50. Novovjenčani su i idu u Operu nedjeljom. Njihovi najbolji trenuci kada sami sjede tiho i sreću se u ljepoti i harmoniji u svijetu bajki s druge strane zastora.

 Ovdje slijedi muško ime koje je prekriženo. Bio je to prijatelj koji je postigao određen položaj u društvu, ali koji se nije mogao nositi sa srećom, nego je pao, bespomoćno, i morao je otputovati daleko. Tako je to krhko!

 Čini se da je nešto novo nastupilo u životu supružnika. Piše ženskim rukopisom i olovkom: „Gospođa“. Koja gospođa? – Pa ta sa velikim kaputom i ljubaznim suosjećajnim licem, koja dolazi tako tiho i nikada ne prolazi salom, već ide predsobljem do spavaće sobe.

Ispod njezinog imena stoji Doktor L.

Po prvi put se ovdje pojavljuje ime rođakinje. Piše „Mama“. To je punica koja se diskretno držala sa strane da ne bi smetala novovjenčanima, ali sada je pozvana u trenutku nevolje, i dolazi sa radošću zato što im je potrebna.

Ovdje počinje puno črčkanje s plavim i crvenim. Ured za posredovanje posla: Kućna pomoćnica se preselila, ili će se nova zaposliti. Ljekarna. Hm! Smraćava se! Mljekarna. Naručuje se mlijeko, beztuberkulozno.

Kuća začina, Mesar itd.! Kućanstvo se počinje održavati putem telefona, tada kućanica nije na svome mjestu. Ne. Jer ona leži u postelji.

To što je kasnije slijedilo nije on mogao čitati jer mu se počelo mutiti pred očima, kao što mora biti utopljeniku u moru kada on treba gledati kroz slanu vodu. Ali pisalo je: Pogrebno poduzeće.

To dovoljno govori! – Jedan veći i jedan manji, podrazumjeva se, lijes. I u zagradi je bilo napisano: od praha.

Zatim nije ništa drugo pisalo! Završilo je sa prahom; i tako bi.

Ali on je uzeo sunčani papir, poljubio ga, i stavio ga u prsni džep.

U dvije minute prošao je dvije godine svog života.

Nije bio sagnut kada je izašao; naprotiv držao je svoju glavu uzdignuto, kao sretan i ponosan čovjek, jer je osjećao da je ipak imao ono najljepše. Koliko jadnika to nikada nije dobilio!

 

Texten är översatt av Zrinka Raguž, läkare. Korrekturläst av Zrinkas mor, modersmålsläraren Elizabeta Glasnović Raguž.