Välj språk här Välj språk här

Kroatiska

August Strindberg : “ Polovina stranice “

Zadnji kamion za selidbu je otišao; stanar, mlad čovjek sa crnom trakom žalosti na šeširu , prolazio je još jedanput stanom u namjeri da vidi nije li što zaboravio.
Ne, nije ništa zaboravio, baš ništa; izašao je u predvorje čvrsto odlučan da više ne misli na ono što je doživio u ovom stanu. Ali, vidi, u predvorju, pokraj telefona, ležala je zaboravljena polovina stranice; bila je potpuno ispisana različitim rukopisima, neki napisani nalivperom, neki išarani običnom ili crvenom olovkom. Tamo je stajala zapisana cijela ta lijepa priča koja se odigrala u kratkom vremenu od samo dvije godine; sve što je želio zaboraviti zapisano je tu, jedan dio čovjekovog zivota na samo pola stranice.

Uzeo je papir; bio je to onaj zlatnožuti blok – papir za pisanje. Položio ga je na peć i sagnut nad njim, čitao je. Najprije je bilo napisano njezino ime : Alice, najljepše od svih imena koje je poznavao, jer to je bilo ime njegove zaručnice. I broj – 1511. Izgledao je kao broj psalma u crkvi. Ispod je stajalo : Banka. Bio je to njegov posao, uzvišeni posao, koji je davao kruh, dom i suprugu, osnove egzistencije. Ali, bio je precrtan! Banka je propala, ali se spasio prešavši raditi u drugu banku, kratko nakon izvjesnog vremena ispunjenog velikom nesigurnošću.

Zatim je došlo ono : Cvjećar i Kočijas. Bile su zaruke u vrijeme kada je imao džepove pune novca.

Nakon toga : Trgovac namještajem, Tapetar : On savija gnijezdo. Biro za useljavanje : useljavaju.

Karte za Operu : 5050. Mladi su bračni par te idu nedjeljom u Operu. To su njihovi najbolji trenuci kada sjede u tišini uživajući u ljepoti i harmoniji, u svijetu bajki s druge strane zavjese.

Zatim stoji zapisano ime jednog muškarca, koje je precrtano. To je bilo ime prijatelja koji se popeo visoko na društvenoj ljestvici, ali koji se nije znao nositi sa srećom, nego je bespomoćno posrnuo pa je morao otputovati daleko. Sve je tako krhko!

Ovdje se vidi i nešto novo što je ušlo u živote supružnika. Stoji zapisano olovkom, ženskim rukopisom : “ Gospođa “. Koja gospođa?
Da, ona u ogromnom kaputu s prijateljskim licem saučesnika, ona koja je došla tiho, nikada ne prolazeći salonom, nego koristeći se hodnikom kako bi došla do spavaonice.

Pod njezinim imenom stoji Doktor L.

Po prvi put se zatim pojavljuje ime nekog srodnika. Napisano stoji “ Mama “. To je punica koja se držala povučeno kako ne bi uznemiravala novovjenčani par, ali sada je pozvana u teškom trenutku i dolazi drage volje, jer je potrebna.

Potom počinje veliki odjeljak, neuredno napisan plavim i crvenim. Zavod za zapošljavanje : služavka je odselila, možda će zaposliti novu. Ljekarna. Hm. Crni se! Mljekarstvo. Ovdje se nabavlja mlijeko zdravo za bolesnike od tuberkuloze.

Začini, mesar i tako dalje. Život u kući održava se putem dogovora telefonom; domaćica nije prisutna kao ranije. Ne. Ona leži bolesna u krevetu.

Ono što je zatim slijedilo zapisano nije mogao pročitati jer mu se počelo mračiti pred očima, kao što se mrači utopljeniku kada želi otvoriti oči u slanoj vodi. Stajalo je : Pogrebno poduzeće.

To govori dovoljno! Jedan veći i jedan manji, razumije se, lijes. U zagradama je stajalo : od tijela.

Ništa više nije bilo napisano! Završilo je sa – tijela; i to je sve.

Uzeo je papir, poljubio ga i stavio ga u džep.
U trajanju od dvije minute proživio je ponovno dvije godine svoga života.

Nije bio sagnut kada je izašao; naprotiv, podigao je glavu visoko, kao sretan i ponosan čovjek, osjećajući da je posjedovao ono najljepše.
Koliki nesretnici to nikada ne dožive.

( * Naziv originala “ Ett halvt ark papper “ iz zbirke Sagor, Norstedts, 1994. )

Sa švedskog jezika na hrvatski jezik prevela Ivanći Perišić